Recite mi koje su šanse da troje ljudi ima ključ od ormarića gdje držimo potrebne stvari za sastanak i da od to troje ljudi jedan zaboravi ključ doma, a druga dvojca se na pojave baš na tom sastanku? Pa otprilike jednake tome da Dinamo nakon dvadeset minuta gubi četiri-nula od Real Madrida. Dakle velike. I upravo to se dogodilo na sastanku. Međutim, toastmastersi su poznati po tome da su snalažljiva čeljad pa se nisu predali poput nekih nogometaša (svaka sličnost s nogometašima Dinama je itekako namjerna) nego su se prilagodili i improvizirali.

Ali krenimo od početka. Jučerašnjem sastanku su redom prisustvovali:

-          moja malenkost u ulozi voditelja sastanaka i generalnog evaluatora

-          Marko kao govornik broj jedan

-          Ivica kao govornik broj dva

-          Tonči kao ocjenjivač prvog govora

-          Nikolina kao ocjenjivačica drugog govora

-          Tibor kao gramatičar

-          Diana kao brojačica poštapalica

-          Jelena kao mjeračica vremena

-          i imali smo jednog gosta

Marko je imao svoj drugi govor i treba mu na tome čestitati jer se svi slažemo da je drugi govor teži od prvoga. Na prvome nemaš što izgubiti, a za drugi su ipak veća očekivanja. Barem da bude bolji od prvog. Marko, svi navijamo da ustraješ i da ostvariš svoj potencijal.

Ivica je imao svoj četvrti govor i meni se čini da mu ide sve bolje i bolje. Možda bi mogao dati koji savjet Todoriću za Mercator. Pro-bono naravno, jer je čovjek siromah. Nakon što napuniš helikopter benzinom, platiš vodu za bazene, čišćenje svoje vile, jedva ti ostane za život. A još je i recesija.

Posebno bih htio zahvaliti svom timu na prihvaćanju i promjeni uloga. Izvrsno su odradili svoj posao. Tonči i Nikolina su se stvarno potrudili da daju kvalitetnu ocjenu s puno sugestija i zbog njih ja ispadam loš ocjenjivač grrrrr. Također, Diana je bila standardno dobra, no ništa drugo nisam ni očekivao od nje. No pravi dragulji su bili Tibor i Jelena. Tibor je po meni izvrstan gramatičar i sebično bi želio da uvijek ima tu ulogu, ali on to neće raditi jer zna da treba imati ponekad i aktivnije uloge da bude u formi (Tibore, ovo ti kao pokušavam nešto suptilno sugerirati). Jelena se izvrsno snašla za svoj drugi sastanak. Kako zbog više sile nismo imali semafor, morali smo improvizirati. Tako da smo za zeleno svjetlo koristili zeleni fascikl, za žuto CC priručnik, a ona se dosjetila da za crveno koristimo njenu vozačku. Ali nikome nije podijelila crveni karton.

To je to za ovaj put.

I ako nekoga zanima, već je pet-nula.

SL